najave događanja:

Veslačka regata
Murter
08.09. Petak

17:00h - mala

17:30h - ženska

18:30h - muška


Gajeta's CUP
Murter
28.09. Četvrtak

16:00h - Murterska vala


Malo latinsko idro
Murter
29.09. Četvrtak

16:00h


Latinsko idro
Murter
01.10. Nedjalja

10:00h - 1.sastanak

14:00h - 2.sastanak

15:00h - start

novosti:

partneri stranice:

Arhiva novosti:


Osnovana udruga "Malo latinsko idro"

Dana 07. rujna 2012. godine u prostorijama Osnovne škole Murterski škoji održana je osnivačka skupština Udruge Malo latinsko idro Murter-Betina. Udruga je osnovana na inicijativu Udruge Latinske idro Murter-Betina, a uz puno razumijevanje i potporu Osnovne škole Murterski škoji Murter.

Osnivačkoj skupštini su nazočili:
Željko Jerat, predjednik Udruge Latinsko idro Murter-Betina, Ivo Juraga, tajnik Udruge, Edo Juraga, ravnatelj škole i dvanaestorica dolje navedenih učenika osnivača.

Na početku je Ž. Jerat govorio o Udruzi Latinsko idro, njenom značenju u očuvanju tradicijskih vrijednosti našega kraja, s posebnim osvrtom na tradicijski drveni brod i  zadacima Udruge da vještine upravljanja tim brodom prenese na mlađe generacije. 

Ivo Juraga je govorio o obvezama članova Udruge Malo latinsko idro u sudjelovanju u manifestacijama koje organizira Udruga, pa je posebno napomenuo da ih se očekuje na svim događanjima koja će se zbiti na ovogodišnjim Danima latinskog idra (predavanja, izložbe, radionice, natjecanja, itd.)

Prisutni članovi osnivači su:

VI.razred: Dume Jušić, Jakov Mudrona, Sven Pleslić, Petar Turčinov

VII.razred: Matej Ježina, Ante Jušić, Izidor Juraga, Dominik Kožulić, Šime Lovrić, Marko Skračić, Judita Lucija Šikić

VII.razred: Matej Pleslić

Učenici – osnivači su javnim glasovanjem između sebe izabrali Upravni odbor od tri člana: Marko Skračić, za predsjednika, Matej Ježina za člana i Šime Lovrić za člana.

 
Napisalao: Ivo Juraga
odjavljeno: 28.09.2012.

 

Latinsko idro 2012.

Već nekoliko dana na Murter dolaze učesnici regate Latinsko idro. Najveći događaj u svijetu hrvatske pomorske tradicije. Gotovo 80 brodova. Tko želi pokazati pripadnost velikoj obitelji štovatelja tradicije nastoji prisustvovati regati. Svi koji pokušavaju kod sebe organizirati bilo kakve događaje iz pomorske tradicije dolaze u Murter kao na svoju svečanost. Prijatelji sa Hvara za svoju regatu teško skupe nekoliko brodova, ali na Murter dođu u maksimalnom broju pa Latinsko idro s pravom mogu smatrati svojim. Falkuša je uz velike napore doplovila iz Komiže, a njen kapetan iz Dubrovnika i nakon plovidbe odmah krenula na put kući. Zašto su uopće došli? Pa došli su na svoju svečanost, na svoju feštu! Društvo s Kvarnera je došlo s nekoliko brodova. Najavljivali su loše vrijeme ali, bože moj, moraju doći na svoju regatu. Organizatori jesu društvo iz Murtera i Betine ali događaj je naš. Svi nastojimo napraviti što možemo da bi bilo uspješno. Ove godine prateći program je zaista bio bogat. Uz dvije izložbe fotografija priređeno je nekoliko recitala i predstavljanja knjiga i još mnogo toga. Iako murterini ne spominju izraz festival mora skromno računajući da nisu dorasli Brestu ipak Dani latinskog idra poprimaju takav oblik prvenstveno zato jer ga svi sudionici osjećaju kao svoje. Najava lošeg vremena dala je dosta muke organizatorima. Slab vjetar, moguća kiša, a očekuje se jako jugo. Pa ti budi pametan.

Vratimo se regati. U samom mjestu nije bilo vjetra, ali odmakom od obale našlo ga se dovoljno da osamdesetak brodova jurne punim jedrima. Nešto slično bilo je na Zlarinu kada su gledatelji iznenađeni lakoćom plovidbe po naoko slabom vjetru. Čak su i veliki brodovi falkuša Comeza Lisboa i gajeta Cicibela jako dobro plovili. Gusto posloženi brodovi u par trenutaka se na dobrom vjetru rasprše i plovidba brzo krene.

Ovogodišnju sezonu tradicijske plovidbe obilježilo je nepredvidljivo vrijeme. Sjećam se Rovinja, Zlarina i Šepurine, a čuo sam i za Nerezine. Dakle, najavljena je bonaca, a potom očekivano orkansko jugo. Gosti iz daljine su ipak došli i na tome im veliko hvala. Iz Opatije i Mošćeničke Drage, sa Raba, pa Hvara, Jelse i Vrboske i još iz Komiže. Iz bliže okolice su isto tako doplovili bez obzira na očekivane teškoće. Plovidba do otočića Sustipanca bila je zanimljiva i lagana. Okolica otoka poznata je među jedriličarima po zlu. Zavjetrine, bonace i struje znaju uništiti čovjeku živce. Nakon Sustipanca vjetar je uz nepovoljan smjer počeo slabiti da bi pred ciljem, koji je od murterske stare rive pomaknut na puntu iza Gradine, potpuno prestao pa su brodovi do njega doplutali.

Po običaju na Murteru start je veličanstven. Zašto start? Zato jer se na startu pokaže koliko ima ljudi i brodova, koliko ima želje i snage za očuvanjem tradicijskih plovila i plovidbe. Legendarni Bažokić je plovio s potpuno mladom posadom. Mali unuk velikoga dida. Mlada ekipa iz Jezera došla je s obnovljenom Babom Cvitom. Kako je veselje vidjeti novi brod tako se i obnovljenom radujemo. Šepurinjani, koji su godinama pobjeđivali u kategoriji leuta govore da hoće ploviti, pobjeda nije cilj. Falkuša se pojavila i impresionirala prisutne. Doploviti sa Hvara i iz Komiže znači više nego ikakve riječi. Ali moramo spomenuti i brojnu publiku. I ona je došla na svoju svečanost tradicije. Ljudi planiraju godišnje odmore i slobodne dane prema kalendaru ovakvih događaja. I oni su vrijedan i zaslužan dio ovoga događaja.

Napisao i snimio: Boško Lučev
Izvor: Burtiž - Prvić

 

 

Želimo brendirati latinsko idro i upisati ga na popis Svjetske kulturne baštine

Načelnik Općine Murter–Kornati Ivan Božikov najavio je bogat program tradicionalne manifestacije 'Dani latinskog idra' koja ove godine počinje 24. rujna, a završava 2. listopada velikom centralnom regatom 'Latinsko idro' i velikom zabavom na murterskom trgu Rudina, a sve to u organizaciji istoimene udruge Latinsko idro.
- To je kvalitetno osmišljen program koji teži očuvanju tradicije, edukaciji djece i mladih, a sve s ciljem da taj stari drveni brod što duže zadržimo na ovim prostorima. Program će obilježiti brojna predavanja eminentnih sveučilišnih profesora, razne izložbe te aktivnosti poput regata za djecu, kadete, zatim klapske pjesme i još puno toga – naznačio je Božikov.

Najmasovnija regata

Jačanje tradicije očuvanja starih brodova karakterističnih za hrvatski Jadran krenulo je upravo s otoka Murtera, iz istoimenog mjesta i susjedne Betine. I dok će neki ustvrditi kako je sve manje pripadnika mlađe generacije kojima je stalo do brodova kojima su nekoć plovili njihovi djedovi, Božikov tvrdi da to nije slučaj u Murteru.
- To je možda slučaj u drugim mjestima, no u Murteru je samo lani na 'Danima latinskog idra' sudjelovalo oko osamdeset brodova. To znači da je ovo daleko najmasovnija regata ovakvog tipa na Jadranu – veli načelnik, te s ponosom ističe kako je upravo projekt očuvanja latinskog idra krenuo iz Betine i Murtera.
- No, mi taj projekt nismo sebično zadržali za sebe već nam je želja bila izgraditi trend očuvanja latinskog idra koji će zaživjeti na cijelom Jadranu. U svrhu toga ovdašnji vlasnici brodova, entuzijasti idu okolo po regatama. Posebno je to bilo izraženo na početku priče kada takvih brodova i nije bilo nigdje drugdje pa bi Murterini i Betinjani organizirali regate poput one na otocima Zlarinu i Prviću – priča Božikov i sam mladi entuzijast kojemu latinsko idro nije strano. 'Dani latinskog idra' manifestacija je koja njeguje tradiciju, a prati je bogati kulturno–zabavni program.

Dio svjetske baštine

Kada su 'Dani latinskog idra' tek krenuli, u regati je sudjelovalo svega pet – šest brodova, a danas ih je i deset puta više. Osim toga, zahvaljujući murterskoj inicijativi za očuvanje hrvatske tradicionalne brodogradnje danas diljem Jadrana postoje manifestacije koje odaju počast istoj, a nerijetko u goste pozivaju i kolege iz Murtera i Betine koji će svojim prisustvom manifestaciji dati na težini. Malo po malo, latinsko idro i novim generacijama ulazi pod kožu.
- Nastojimo latinsko idro brendirati kao nešto što je naše autohtono i vjerujem da se to na neki način već i dogodilo, no nije službeno. Trebalo bi pokrenuti inicijativu pa da 'Dani latinskog idra' postanu dio svjetske kulturne baštine jer je to uistinu jedan veliki događaj. I to planiramo učiniti. No to je proces koji traje, a za koji se nadamo da će zaživjeti s vremenom, samo trebamo entuzijaste koji će biti uporni, koji će prepoznati kvalitetu. Nema odustajanja – poručuje Božikov uvjeren da će i ovogodišnji 'Dani latinskog idra' biti iznimno posjećeni budući da je riječ o dobroj, zdravoj priči za koju ne postoje razlozi da se ne održi još dugo.

Izvor: Novi tjednik
odjavljeno: 30.09.2011.

 

  •  

    Vladimir Skračić gost "Večeri u knjižari"

    Dr. sc. Vladimir Skračić, znanstvenik i istaknuti sveučilišni nastavnik koji je, između ostalog, sudjelovao u formiranju nekoliko naraštaja zadarskih romanista, gost je novog ciklusa susreta 'Večer u knjižari' koji se u srijedu 19. listopada s početkom u 20,30 sati održava u knjižari Verbum u Zadru. Dr. Skračić će govoriti o značaju njegovanja identiteta pojedinca, naroda i lokaliteta, između ostalog i kroz prizmu svog djelovanja u (top)onomastici, složenoj disciplini lingvistike kojom se u Hrvatskoj rijetki bave. Dr. Skračić je autor brojnih znanstvenih članaka i više knjiga, među ostalim i nedavno objavljene 'Toponomastička početnica - osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja'. Knjiga je priručnik za studente jezičnih grupa koji se zanimaju za jezikoslovlje općenito i onomastiku (imenoslovlje) posebno.

    Dr. Skračić je izvanredni profesor na Odsjeku za francuski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru čiji je i prorektor. Doktorirao je disertacijom 'Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka'. Na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je magistrirao temom 'Toponimija Kornatskog otočja', diplomirao je francuski i talijanski jezik s književnostima. Mentor je na poslijediplomskom studiju Humanističke znanosti Sveučilišta u Zadru gdje predaje na poslijediplomskim studijima iz Lingvistike, Povijesti hrvatskog pomorstva, Geografije i Europskih studija. Prevoditelj je na francuski i talijanski. Sudionik je brojnih znanstvenih skupova, organizator nekoliko domaćih i dva međunarodna skupa. Scenarist je tri dokumentarna filma o Kornatima i filma o Sveučilištu u Zadru pod nazivom 'Od novog kampusa do arhipelaga znanja'. Dr. Skračić je utemeljitelj i voditelj u Hrvatskoj jedinstvenog Centra za jadranska onomastička istraživanja i glavni urednik biblioteke Onomastica Adriatica u kojoj su objavljene četiri toponomastičke monografije: Pašman, Ugljan, Vrgada i Murter; trenutno se uređuje o otoku Pagu.

    Utemeljitelj je udruge Kurnatari za zaštitu vlasničkih i tradicionalnih kornatskih vrijednosti, udruge Latinsko idro i promicatelj zaštite pomorske baštine. Zalaže se za očuvanje života na jadranskim otocima, čuvanje kulture i jezika, osobito za afirmaciju jadranske baštine i mjesta koje pripada Hrvatskoj u svijetu Mediterana i Europe. Upoznat će nas sa stavovima kojima želi doprinijeti kvaliteti odnosa prema akademskoj zajednici, sveučilištu, duhovnosti i vrijednostima općenito. Na susretu će opisati čime se vodi u poštovanju bogato naslijeđene hrvatske kulture koju promiče u svim područjima svog djelovanja.

    Napisala: Ines Grbić
    Izvor: Zadarski list
    Izvor fotografije: 057info

    odjavljeno: 11.10.2011.

     

    Hod po uspomenama

    Crkvu na Kornatima gradili stotinu godina

    A evo, šest koraka pa stanen! Pa opet šest koraka pa stanen... Mojima san rekla da ću ostati samo na moru oko kuća i da se neću penjati na Grbu, ali evo nisan izdurala pa se penjen. Nisan virovala da će ovo bit u mom viku. Zato san došla.

    Govori Smiljka Mudronja (80), Murterka koja se našla među dvjestotinjak ponajviše Žutara, ali i onih koji nisu svojim kornatskim posjedima vezani uz taj otok, na usponu na žutsku Grbu. Žutsko naselje Pristanište toga je dana bilo prepuno i svita, i brodova, i gajeta i leuta na latinsko idro i izletničkih brodova. Nevjerojatna je ta murterska čeljad, osobito kad se radi o poštovanju i obnovi tradicija njihova otoka i kornatskih posjeda.

    A od Pristaništa do Grbe i tamošnje crkvice koja će postati treća kornatska crkva, ova s titularom sv. Križa o čijem je blagdanu organizirano hodočašće i misa - valja zaista zapeti. Crkvicu - tada još bezimenu - Žutari su počeli graditi 1911. godine u znak zahvalnosti za uspješnu otplatu kupljenih posjeda sada već davne 1888. godine. Gradnja je prekinuta 1914., nastavljena u ljeto 2011. i sada završena.

    ‘Nisam mislila je li teško, nego samo da se popnem’

    Polovina je rujna i zvizdan. Takav je to bio dan i za Šimicu Mudronja i mnoge njezine vršnjake i vršnjakinje, sve u crnini - mnoge sa štapom, neke i istoga imena poput Šimice Mudronje (76) iz uvale Podražanj koja kaže... “nisam mislila je li teško ili nije, nego samo da se popnem, da uspijem, ovo je jedinstvena prilika...“.

    Od mora do Grbe treba ispenjati prilično strm uspon za one brže - oko pola sata, za prosječne i 40 minuta, a stariji su bogme krenuli zarana... Uspon na Grbu je hod po uspomenama: tamo je nekad bilo najveće žutsko polje, masline, vinogradi, smok’e, voće... gore je živjela obitelj Jelić, ostali su kuće podigli uz more.

    Kad bi Jelići stigli iz Murtera - često i na vesla - onda bi najnužnije ponijeli sobom na rukama, popeli se na Grbu po tovara i onda još dvi-tri ture s tovarom gori-doli i naposljetku još nekoliko puta na mrižu šabatu. Kad bi počele smo’ke, tri puta u danu bi s tovaron išla gori brat’ i još bi me mati udrila kad bi zastala..., priča Nada Turčinov, rođena Mudronja iz Žešnje.

    Mladenka Kovačev, nekad Jelić (79) i Milka Magazin (74) kažu - dobro se bilo uspeti “ovo san sad i ne znan oću li opet...“. Generacije Žutara prolazile su križni put gole egzistencije od mora do Grbe.

    Murterski župnik Ivan Katić reći će da je podizanje crkvice na Grbi bilo ishodište vjerničke zahvalnosti za dar zemlje i mora u danima mukotrpne svakidašnjice Žutara, a šibenski biskup Ante Ivas, i sam nekad dugogodišnji murterski župnik, podsjetio je na težak život Žutara, njihov, zapravo životni križni put, i blagoslovio crkvu i ljude - ribare i težake, more i lađe, i na kraju rekao: - Molim i zazivam umjetnike da križ naprave od žutske masline!

    Ivan Božikov: Dokaz da se uz upornost i vjeru sve može

    murterski pjevači pučkim su napjevima popratili pjesmu “Žutski križ” koju je napisao i govorio Žutar Mirko Mudronja. Ive Šikić Bažokić isklesao je preslicu za crkveno zvono, slikar Mile Skračić napravi skicu za mozaik iza oltara, a posebnu zahvalnost zaslužio je Nedjeljko Mudronja Šašo koji je predvodio ekipu za dovršenje crkvice.

    Načelnik Općine Murter Ivan Božikov, i sam Žutar, kaže: - Naša je crkvica pravi dokaz kako još uvijek postoji zajedništvo, entuzijazam, volonterstvo, i kako se uz upornost i vjeru - sve može! Najviše su nam pomogli Ministarstvo regionalnog razvoja i dožupan Zoran Smolić, uključila se župa sv. Mihovila a naša Udruga Argonauta bila je koordinator cijelog posla i preko nje su stizale sve donacije.

    Hodočašća na Grbu i sv. Križ sad ostaju kao podsjetnik generacijama koje dolaze na sve tradicije ovoga otoka. U obnovi crkve radilo je šezdesetak volontera različitih uzrasta - i onih o štapu i onih iz školskih klupa, poput dvojice sinova Ante Milovca.

    odjavljeno: 08.09.2011.
    Na vrh...

     

    Veslačka regata "Dlan i veslo"

    Povodom blagdana Male Gospe održana je još jedna veslačka regata gajeta. Ovo je jedina tradicionalna regata u Murteru, pošto regata na jedra datira tek od 1998.
    Prema predaji održava se već više od sto godina, tj. datira još iz vremena kad su Murterini i Betinjani počeli ploviti prema svojim prekomorskim posjedima na Kornatima i okolnim otocima.
    Regata je održavana kontinuirano od svog početka, osim u vremenu trajanja Drugog svjetskog rata kad je na par godina bila prekinuta. U početku je termin održavanja varirao, da bi se u zadnjih par desetaka godina ustalio na blagdan Male gospe, kad je ujedno i murterska pučka fešta.
    U zadnjih par godina zahvaljujući trudu članova udruge Latinsko idro održava se i mala veslačka regata, u kojoj sudjeluju osnovnoškolci veslajući u kaićima. Ova je inicijativa pokrenuta s ciljem da se djecu od malih nogu upozna s mornarskim vještinama veslanja i jedrenja, te se s tim u vezi tijekom rujna u popodnevnim satima održava mala škola jedrenja.
    Ove godine u maloj veslačkoj regati sudjelovalo je pet kaića, dok se na startu velike veslačke regate našlo sedam gajeta.

    odjavljeno: 08.09.2011.
    Na vrh...

     

    Gajeta Cicibela dočekala renesansu, a sada čeka kuma Gotovinu

    Na zov "Cicibele" napustila sam sve: vlastitu posadu, brod i plovidbu, i preko sedam mora i sedam gora s fotoreportetom Jadranom stvorila se u škveru čuvenoga betinskog kalafata Ćira Burtine - tek nešto mlađega od gajete koja se nakon sedam godina obnove onako prelijepa kočila na skaladi, na važima, spremna za porinuće.
    Pred Betinom - počasni plov ‘Cicibele', gajete koja spada u nacionalnu pomorsku baštinu

    "Cicibeli" je u materijalu ostala tek petina od staroga broda - ali imade sve crte njena lica koje je prati u njenih prvih osamdeset godina. Današnji vlasnik gajete "Cicibela", sagrađene 1931. na navozu Jure Filipija, Tribunjac je Marino Mijat. Da nije bilo Marina, vrlo je vjerojatno da danas ne bi bilo "Cicibele".

    Pronašao ju je, bolesnu, ranjavu i poplavljenu, u zadarskoj Foši i uspio kupiti od bivšega vlasnika, zadarskog profesora matematike u miru Emanuela Marušića - "Cicibelina" vršnjaka. Kupio ju je Marušić 1968. godine i ne bi to učinio da je bila tako lijepa kao danas:

    - Kupio sam je od Marijana Taškele jer me fascinirala tragovima ljudskih truda i muke na njoj!

    Uzeo sam je jer je bila zanimljiva, lijepa, moćna, a svi su mislili da sam ćaknut! Kad ni pruga nije mogla iz Preka u Zadar, vozila je "Cicibela"...

    Onda je prolazilo vrijeme, obolio sam, nisam se više mogao nositi, morao sam je prodati. Marino je bio moj izbor. Bez jednog Marina "Cicibela" ne bi preživila... - priča za daščanim stolom u šjor Ćirovu hangaru, a guše ga suze, stari zadarski profesor Marušić.

    Da nije bilo Marušićeve pa Marinove ljubavi i brige, ne bi preživjela "Cicibela" - kao što i nije niti jedna druga gajeta iz njene ere u Preku, a bilo ih je, kažu, šezdesetak. Ćiro Burtina stavio je na nju ruke tek kad je vidio da su neka rebra zdrava.

    - U stanju je bila - nikakvom! Da ne znaš bili se zauzeja i okle bi počeja. Prista sam jer san tija da baš obnovimo taj tip gajete, to su brodovi puno jačeg karaktera, imaju dušu i tilo, a nose i tereta. Sad je u brodovima nesta prostor, liđeri su, zato se triba vraćat na vake debele, jake brodove... Kad je Marino počeo taj sedmogodišnji hod po mukama, stvorilo se jedno prijateljstvo koje je danas na navoz dovelo Sišćane Željka Gršića i Matu Oljačića - oni su po Baniji nabavljali i pilili drvo gledajući da svaki komad bude s prirodnim zakrivljenjem.

    Posljednji betinski kovač na vatru, koji radi staru kovačiju, Ante Bilić Pepac napravio je sve brodske okove.

    Marko Bašić Bačvar darovao je obnovljeni motor koji će tek biti ugrađen. Njezin vlasnik Marino Mijat, ratni vojni invalid Domovinskog rata, kaže:

    - Ovi je brod simbol naše graditeljske tradicije, ali i narodne opstojnosti, a Ćiro je njegov uskrsitelj.

    Bio je to brod radnik koji je prevozio težake, stoku, teret... bio je to brod spasitelj jer je u Drugom svjetskom ratu s otoka bližih kopnu vozio naš narod u zbjeg za El Shatt. Znao je biti konačište beskućnicima, a u njegovim je pajolima uvijek bilo sijena za gladnu i narađenu stoku. Kad je Marino pronašao "Cicibelu", bila je, kaže, po dnu zalivena „tonom betona", to je bila zadnja hitna pomoć da se ne potopi.
    Stradalo stado janjaca

    - I još je puštala more, pa sam nekako začepio te rupe lojem i daščicama, pomolio se i odvezao k Ćiru u Betinu. A danas kad je bacamo u more - znate ‘ko joj je kum? General Ante Gotovina. Dao je pristanak! Nadam se da će zaploviti na njoj... Bila je baš svečana prigoda porinuća "Cicibele", na dugom improviziranom stolu našli su se deseci uzvanika, stradalo je stado od pet janjaca iz tora Marinova zeta Nevesina Ferare iz Tribunja.

    Došli su predstavnici Zadarske i Šibenske županije, a obje su, i napose Grad Biograd, dali financijsku potporu, svirala je glazba iz Biograda, pjevala klapa "More" iz Splita, došli su Pakoštanci, Biograđani... A onda je na sve Božji blagoslov zazvao davni murterski župnik koji se u svoje vrijeme navozio gajetom od Murtera do Gospe od Tarca i natrag, danas biskup šibenski, msgr. Ante Ivas.

    Izvor: Slobodna Dalmacija

    odjavljeno: 27.07.2011.
    Na vrh...